Borba protiv nasilja nad ženama nikad ne prestaje

Usprkos napretku na zakonodavnom polju Hrvatska još uvijek nije dosegla dovoljno visoku razinu senzibiliteta na nasilje nad ženama, što najbolje ilustrira činjenica da dužnosnik za kojeg je u sudskoj presudi navedeno da je fizički je nasrtao na suprugu, hvatao je rukama za vrat stiskao i šamarao, govorio da će je ubiti, izbosti i rasparati grkljan, nije smatrao nužnim podnijeti ostavku

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se u Hrvatskoj od 2004. godine u spomen na tri žene ubijene na zagrebačkom Općinskom sudu na 22. rujna 1999. godine. Mato Oraškić je na taj dan tijekom brakorazvodne parnice usmrtio svoju suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Ovaj strašni zločin samo je dodatno osvijestio činjenicu da su u Hrvatskoj većina žrtava obiteljskog nasilja žene, a počinitelji najčešće bračni ili izvanbračni suprug, odnosno bivši partner.

Cilj obilježavanja ovog dana je osvješćivanje i senzibiliziranje društva o problemu nasilja nad ženama i jasno upozorenje da se u Hrvatskoj bilo koji oblik nasilja nad ženama ne može i neće tolerirati. Na žalost, čak i ljudi u izvršnoj vlasti su obiteljski nasilnici, a o tome koliko je društvo tolerantno najbolje govori činjenica da oni ne daju ostavke čak niti nakon što se to dokaže na sudu. Najpoznatiji primjer to jasno pokazuje. Premda je u nepravomoćnoj presudi navedeno da je dužnosnik supruzi „U nakani da je omalovaži učestalo govorio da je luđakinja, da je glupa kravetina, budala, glupača, fizički je nasrtao na nju, hvatao je rukama za vrat i stiskao te ju šamarao, govorio da će je ubiti, izbosti i rasparati grkljan” ostavku nije podnio. U srpnju 2016. godine, nakon što se vratio sa službenog puta, a supruga mu je rekla da je ondje sigurno bio s ljubavnicom, šakom ju je udario u predjelu oka čime je kod oštećenice izazvao osjećaj straha i ugroženosti te povredu dostojanstva” osuđeni dužnosnik nije dao ostavku.

Na zakonodavnom planu su od u proteklih 11 godina učinjeni značajni pomaci, počevši od donošenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji 2003., donošenja Nacionalnih strategija zaštite od nasilja u obitelji, usvajanja Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 2005, izmjena Kaznenog zakona 2015. kojima je ponovno uvedeno kazneno djelo nasilja u obitelji, te potvrđivanja Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulska konvencija, 2018., još je uvijek je dalek put do provođenja svih tih propisa u praksi. A da do toga dođe što ranije moramo se svi zajedno potruditi, što će ORaH i dalje beskompromisno činiti.